Jačanje tužilačkih kapaciteta za rad na predmetima korupcije

9. Godišnja konferencija tužilaca iz BiH

Objavljeno: Oktobar 03, 2016

USAID-ov Projekat pravosuđa u BiH podržao je 9. godišnje okupljanje svih bh. tužilaca, koje se održalo u Neumu u periodu od 28 – 30. septembra 2016. godine. U okviru ove konferencije tužilaca USAID je organizirao specijalizirane panele na temu procesuiranja finansijskog kriminala i korupcije. Peneli su također obuhvatili pitanja gonjenja i istražnih postupaka te najbolje prakse, kao i upotrebu vještaka i revizorskih izvještaja u uspješnim gonjenjima krivičnih djela. Tužioci iz Ureda hrvatskog državnog tužioca za suzbijanje organizovanog kriminala i korupcije (USKOK) učestvovali su kao kao gosti panelisti što predstavlja nastavak uspješne saradnje između Projekta pravosuđa i USKOK-a.

U nastavku su zaključci Panela I: Istraga i procesuiranje krivičnih djela s finansijskim elementom i elementima korupcije

Zaključak I

U vezi sa korištenjem posebnih istražnih radnji kao važnog izvora dokaza u predmetima korupcije i privrednog kriminala, tužilaštva bi trebala uložiti napore da što detaljnije obrazlože prijedlog za određivanje posebnih istražnih radnji, kako bi se nadležnom sudu ponudilo dovoljno argumenata za pravilno obrazlaganje naredbe suda.

Takođe se preporučuje da se prilikom podizanja optužnice kao dokazi, uz ostale dokaze, prilože i prijedlozi za određivanje posebnih istražnih radnji, kao i naredbe suda, kako bi se izbjegli svi prigovori odbrane na nezakonitost tako pribavljenih dokaza.

Imajući u vidu da svako tužilaštvo ima svoje specifičnosti u postupanjima u predmetima korupcije i privrednog kriminala, kao i da je svaki slučaj primjene posebnih istražnih radnji dugačiji, preporučuje se da se ova tema iznese na kolegijima tužilaštava. Cilj je da se usvoje jedinstveni stavovi radi jačanja položaja tužilaštva u odnosu na prigovore odbrane u pogledu zakonitosti dokaza pribavljenih korištenjem PIR. Glavni tužioci bi u tom smislu trebali koristiti svoja ovlaštenja odnosno mogućnost donošenja instruktivnih akata.

Zaključak II

Potrebno je u što većoj mjeri organizovati zajedničke seminare i edukacije sudija i tužilaca, a sve u cilju približavanja njihovih stavova u pogledu tumačenja zakonskih odredbi i razvoja sudske prakse, a naročito u oblastima: korištenja posebnih istražnih radnji, dokazivanja namjere kod krivičnih djela korupcije i privrednog kriminala, kao i angažovanja vještaka finansijske struke.

Zakljucak III

Neophodne je da se formira centar za forenziku koji bi se stavio na raspolaganje tužilaštvima, a koji bi zapošljavao kvalifikovani kadar ekonomske i finansijske struke, a sve u cilju efikasnijeg vođenja istraga u predmetima finansijskog, privrednog i organizovanog kriminala.

Neophodno je da se u svim tužilaštvima uposle stručnjaci ekonomske struke radi efikasnosti istraga u oblasti privrednog, organizovanog kriminala i korupcije.

Prilikom angažovanja vještaka ekonomske/finansijske struke, posebno u složenim i javno eksponiranim predmetima, poželjno je da tužioci angažuju vještake (ili svjedoke stručna lica), koji ne dolaze iz iste sredine, radi osiguranja potpune nepristrasnosti i smanjenja mogućih pritisaka i uticaja na rad vještaka. Takođe se preporučuje, u ovim slučajevima, angažovanje tima vještaka.

Tužilaštva snažno apeluju na izvršnu vlast da se stave dovoljna sredstva na raspolaganje tužilaštvima za efikasan rad na predmetima, uključujući plaćanje troškova složenih vještačenja finansijske struke i drugih neophodnih radnji u predmetima privrednog i finansijskog kriminala.

Obzirom na složenost predmeta u kojima je potrebno raditi finansijsko vještačenje, potrebno je pokrenuti inicijativu za izmjenu Uredbe o troškovima vještačenja u FBiH kojom se ograničava maksimalni iznos koji tužilaštvo može platiti vještaku pojedincu.

Podsjećaju se tužioci da u slučaju da u svom radu uoče da vještak daje lažno, nepravilno ili nesavjesno mišljenje i nalaz odnosno grubo krši propise struke, a nisu se stekli uslovi za postupanje u skladu sa krivičnim zakonima, odnosno načelom akuzatornosti, pokrenu mehanizme disciplinske odgovornosti i sankcionisanja takvih lica.

Potrebno je takođe pokrenuti inicijativu za izmjene i dopune zakona o vještacima u cilju preciznijeg normiranja odredbi o utvrđivanju odgovornosti i sankcionisanju takvih vještaka.

Zakljucak IV

Tužilaštva bi se trebala više osloniti na dodatnu komunikaciju sa državnim uredima za reviziju i sa revizorima. Potrebno je razmotriti mogućnost uvođenja prakse slanja pismenih odgovora ili zahtjeva za pojašnjenja instituciji koja im je dostavila revizorske izvještaj, a kako bi se od glavnog revizora ili revizora koji su pisali izvještaj, dobile dodatne informacije. Takođe, tužioci bi pri analizi revizorskih izvještaja morali imati pomoć stručnih suradnika ekonomske struke.

Tužilaštva trebaju više raditi na informiranju javnosti u vezi s postupanjem po revizorskim izvještajima.

Pravosudni organi trebali bi se zalagati da se u zakonima brišu odredbe koje vezuju postupke tužilaštava za „negativna mišljenja“ u revizorskom izvještaju.

Tužilaštva bi trebala svoju komunikaciju sa državnim uredima za reviziju urediti u formi protokola (ili sporazuma ili memoranduma).

Pored navedenog, podržava se stav zauzet na konferenciji Glavnih tužilaca održanoj u Tesliću 2016. godine u vezi sa postupanjem po revizorskim izvještajima i sa njim vezanim postupanjem tužilaštava.